StoryEditor
ObalaZABORAVLJENA NAČELA

Igor Rožić: Zamjeram mojim kolegama koji ne vode računa o kontekstu i tradiciji. I zato, kolege arhitekti, naučite kazati ‘ne‘ investitorima!

2. prosinca 2020. - 21:32
'Sada je sve manje natječaja, a gradi se više nego ikad. Važno je uistinu tražiti kvalitetno arhitektonsko rješenje za bitne objekte'Sandro Rubinić

Povoda za razgovor s arhitektom Igorom Rožićem, osnivačem društva "Rožić arhitekti i partneri", sinom nagrađivanog arhitekta Ante Rožića, mogli bismo istaknuti nekoliko, no primarni motiv bio nam je pogled na Makarsku iz jednog daljeg kuta, a opet dovoljno bliskog da stručno i objektivno secira stanje u, po mišljenju mnogih, kaotičnom prostoru grada pod Biokovom.

Ta je tema aktualizirana okruglim stolom na temu urbanizma, a Rožić je uistinu pravi sugovornik iz više razloga. Autor je projekta za Kuću Sunca koja je pred ishođenjem građevinske dozvole, a za Makarsku je vezan i kroz djetinjstvo i očevo djelovanje na potezu Makarske rivijere, gdje je Ante Rožić ostavio izuzetan trag; u kontrastu s novim, bezličnim vizurama iz posljednjih 20-ak godina, još dragocjeniji.

Ante Rožić autor je projekta gradske rive, pošte, hotela "Meteor", Doma zdravlja, hotela "Maestral", "Berulije"... Igor Rožić bio je do 2014. predsjednik Društva arhitekata Rijeka, gdje i danas živi, a dobitnik je više nagrada te autor zanimljivih projekata poput, primjerice, JGL Pharma Valley.

Javna nabava

Nedavno je u Makarskoj održan okrugli stol “U iščekivanju urbanizma”, u organizaciji Udruge "Kačić". O urbanističkom planiranju, točnije, izostanku urbanističkog planiranja u Makarskoj se govori dosta kritički. Kako biste vi ocijenili to stanje?
- To je jedna ključna i vrlo bitna tema za arhitektonsku struku jer od nje sve kreće, svi arhitekti nužno moraju poznavati osnove urbanizma kako bi mogli iščitati uvjete koje nameće plan. Urbanističko planiranje zapravo je vrlo slojevito i to iz više razloga. Prije svega, urbanističko planiranje prije 30 godina, kada je moj otac radio, i danas, dvije su posve različite stvari. Za to postoje dva razloga.

Prvi je da je urbanističko planiranje neposredno vezano uz političko djelovanje. Promijenio se ne samo politički sustav nego i društveno te gospodarsko uređenje pa smo dobili privatne tvrtke koje se bave urbanističkim planiranjem i koje su nu tržišnom natjecanju. Apsurdno je, doduše, da je urbanističko planiranje komercijalna djelatnost kao bilo koja druga, pa su planovi predmet javne nabave kao bilo koja druga roba.

Procijenite koliko ima smisla da se na takav način naručuje i radi ključni dokument koji definira prostor za dugo razdoblje. A drugi problem leži u odnosu svih sudionika prema prostoru, od onih uključenih u samu gradnju, planiranje, trgovinu... Vezuje se uz neke osnovne moralne i etičke norme te vizualnu kulturu i kulturu prostora koju imaju ili nemaju. Zavisno od područja o kojem pričamo, razina te kulture je viša ili niža.

A kakva je vizualna kultura i kultura prostora u Makarskoj, u odnosu na hrvatski prosjek?
- Generalno u Hrvatskoj nije visoka razina te kulture, a u Makarskoj vidimo veliku stagnaciju u odnosu na ono što je bilo prije. U odnosu na Hrvatsku, Makarska je ispodprosječna, a to se vidi u prostoru. Smatram da sam i biografijom, i emocijama, i prvim koracima u arhitekturi vezan uz Makarsku, a sada o tome mogu objektivno govoriti jer imam i vremenski i prostorni odmak.

Borba s vjetrenjačama

Od dosta arhitekata čujemo kako je teško zadržati stručni integritet u situaciji kada je kvadrat stana vrlo vrijedan i kada investitori najčešće pokušavaju izvući maksimum, nauštrb estetike i uklopljenosti u prostor. Kako vi gledate na to?
- Pogotovo u priobalju, tu zbilja ne može ništa pomoći više od neprestanog rada svih sudionika i podizanja razine te opće vizualne kulture prostora. Bez udruga kao što je Udruga "Kačić", bez pojedinaca, angažiranih arhitekata i vas medija koji ćete se time baviti, ili nećete, uistinu je teško bilo što očekivati. Situacija je individualna i različita, no svakako treba znati reći "ne" u određenoj situaciji. Ako se nešto protivi uvjerenju vas kao arhitekta, onda trebate postaviti granicu.

Pojedini arhitekti otvoreni kažu kako nisu krivi oni nego vlastodršci koji definiraju plan. Plan daje mogućnost investitorima da naručuju što naručuju, je li to opravdanje?
- Ne možete očekivati od cijele arhitektonske struke da budu borci protiv vjetrenjača. Međutim, sigurno bi svima bilo lakše kada bi se parametri preciznije i ozbiljnije razmatrali, a planovi radili suvislije. Makarska općenito ima ogroman nekretninski pritisak, što nije čudno jer je to jedan od najljepših prirodnih prostora koje znam, a sigurno postoji i stalan porast broja stanovnika. Plan o tome mora voditi računa.

S druge strane, kapacitet svakako nije neograničen i pitanje je koliko Makarska sebi može dozvoliti građevinskih područja. Iako je prostor ograničen, vidimo kako su se i neki dijelovi u Makarskoj za koje nikad ne bih mislio da će se načeti, jer su od početka bili definirani kao zaštitno zelenilo ili zone turističkog sadržaja najviše kvalitete, počeli otvarati prema nekakvoj stereotipnoj gradnji. Pri tome mislim na Osejavu, Sveti Petar, i dio između Krvavice i Makarske. Ne dolazim u Makarsku često kao prije, ali promjene su očigledne. I stoga treba biti vrlo pažljiv s time.

image
Vizure Makarske - ne prestaje se graditi...
Ivo Ravlic/Cropix, Cropix

Generička arhitektura

Prilikom posljednjeg posjeta zacijelo ste primijetili niz novih stambenih zgrada, jesu li tu problem samo gabariti ili i neki drugi aspekti o kojima se nije vodilo računa?
- Tu se vidi da postoji arhitektonska struka koja je aktivna i angažirana iako zamjećujem i dosta anonimne, samonikle arhitekture koja nema neka posebna svojstva. Ljudi su jednostavno imitirali jedni druge. Primjećujem niz kuća koje su modernog arhitektonskog izričaja i uočava se tu nekakva težnja da se napravi najbolje moguće.

No ja ipak donekle zamjeram mojim kolegama koji pokušavaju napraviti generičku modernu "arhitekturu" koja je zapravo alibi za nedostatak pravog angažmana. Opisao bih to kao kamufliranje nedostatka otpora investitoru i očigledni višak gabarita. Pa se vode onom "kad već moram napraviti najveću moguću zgradu koja tu ne pripada, da barem dam neki arhitektonski doprinos", a sve na osnovi kataloških rješenja koja se nađu u dva klika.

A kakav je vaš stav?
- Moj stav je da ne treba gledati prolazne trendove, ne "kopipejstati" nego uvijek polaziti od prostora. Ne traži svaki lokalni kontekst isto. Neću jednako graditi u Rijeci i u Makarskoj, niti ću jednako rješenje imati za objekt u centru Makarske i pod Biokovom. Kontekst i odnos prema tradiciji su najvažniji.

Ključ svega je u urbanističkom planiranju, a prostorni planovi daju vrlo šturi okvir koji se u praksi nerijetko iskasapi.
- Nisam uopće siguran koliko su koeficijenti svjesno nabildani pa se, tek kad se vidi realizacija, zaključi kako je ipak previše. Ili se radi o tome da se plan "kopipejsta", ili je rezultat pritiska investitora, vlasnika terena, politike...

Kad imate takve uvjete onda trebate pokušati uvjeriti investitora da nije najbolje graditi najviše moguće, nego da napravi najkvalitetnije moguće jer će dugoročno od toga imati više koristi. To traži posebna umijeća, sposobnost uvjeravanja...

Ništa bez natječaja

Vaši kolege ukazuju na veliki problem, da se za javne projekte rijetko raspisuju natječaji pa vizure krucijalnih objekata i njihove uklopljenosti u prostor najčešće definira investitor, privatnik ili vlast. Treba li inzistirati na natječajima?
- Apsolutno, nema zbora oko toga da je uvijek bolje raspisati javni natječaj. To je pokazala i praksa. U vremenu kad smo imali najviše natječaja, realizirao se najveći broj kvalitetnih projekata u Hrvatskoj. Sada je sve manje natječaja, a gradi se više nego ikad. Važno je uistinu tražiti kvalitetno arhitektonsko rješenje za bitne objekte, no tema je složena, kao i sve koje se tiču prostora, a novac dodatno sve to usložnjava.

Nije li paradoksalno da Makarska štedi na takvom nečemu kad se radi o javnom prostoru, a s druge strane kvadrati stanova dosežu i 5000 eura?
- Jedinice lokalne uprave kao što je Makarska trpe veliki proračun, a s obzirom da je turizam osnovna grana, očekujem veću zastupljenost javnih natječaja. To se može regulirati kroz prostorne planove, što je odgovornost lokalne politike. Plan može obvezati na provedbu javnog natječaja za pojedine objekte, a ako i nije propisano, možete uvjetovati, pri čemu mislim na javne investicije, da nećete novi dom zdravlja bez natječaja. Privatnika ne možete natjerati na to ako planom nije propisano.

Postoji niz projekata, od lukobrana, preko sportske dvorane do dječjeg vrtića koji izgledaju previše bezlično i obično. Sigurno je da i takvi natječaji i avangardnija rješenja stoje više, no ti objekti ostaju trajno u prostoru, a u nekom drukčijem obliku mogli bi biti i atrakcija. Je li Makarska propustila takve prilike?
- Sigurno da jest, Makarskoj je jako bitno da turistička ponuda napreduje i sigurno bi to rezultiralo i većim zadovoljstvom gostiju. No siguran sam da bi se mogle pokazati nekakve pozitivne promjene kada bi se više osvještavalo i ulagalo truda u to. Možda bi nekakve ankete među građanima bile putokaz i politici. No u svakom slučaju, jedna ili dvije zgrade koje bi bile landmark projekti minimum su za očekivati. Zbilja me čudi da se u Makarskoj to nije dogodilo.

Nedostatak ambicije

Vi ste radili dosta javnih objekata, koji su vam bili najveći izazov?
- Možda jer je nasvježiji i jer je specifična namjena, a i zbog Makarske za koju sam emotivno vezan, to je Dom Sunca. Nije velik, no meni je izuzetno bitan. Nadam se da će i realizacija to pratiti. Od drugih projekata koji nisu još u realizaciji, jest Gradska sportska dvorana u Novom Vinodolskom. Tu je Grad pokazao ambiciju koja Makarskoj nedostaje, da uloži u projekt koji neće biti samo funkcionalan nego i svojevrsni "landmark".

Vaš otac vodio je računa o svakom stablu kada je građen hotel "Maestral", a i inače su njegovi objekti skladno utopljeni u okoliš. Promatrate li i vi okoliš na isti način?
- Kad ulazim u neki prostor gdje postoji kvalitetna vegetacija, gdje zatječem velika, stara stabla, najprije pokušam objasniti investitoru da se takvo stablo staro 100 godina ne može kupiti. Možete samo čekati sljedećih 100 godina. Ako ne ide drugačije, idem financijskim apelima "ako ga srušite, nema para kojima možete kupiti novo". Tek onda kad to razriješimo idemo pričati što se baš nužno mora rušiti. Morate kao arhitekt pokazati poštovanje prema tom biljnom, živom materijalu koji zatječete.

Kad u Makarskoj smeta stablo, odmah ga posijeku. Puno je stabala s poviješću "palo".
- Planovi to mogu regulirati na način da se prije izdavanja dozvole prikaže postojeća vegetacija i ne izdaje građevinske dozvola dok se ne zatraži mišljenje tijela koje procjenjuje je li nužno ukloniti. Ili obvezati na nekakvu kompenzaciju.

Što mislite o odnosu investitora prema radu vašeg oca, odnosno na kasnije adaptacije?
- Mislim da nema nekih sjajnih primjera koji bi potvrdili da se cijeni to što je došlo u ruke investitorima. Ili, ako ne mogu izbjeći, obrate se ocu, ali u stilu "najbolje bi bilo da nas pustite da radimo što hoćemo". Rezultati su takvi kakvi jesu. Hotel "Maestral" se jedini još drži isključivo zbog napora kolega, poput Maroja Mrduljaša, Udruge "Kačić" i ostalih koji su se zauzeli za njegovu zaštitu.

image
Sandro Rubinić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

10. siječanj 2021 07:23