Prvo što nam je privuklo pozornost na 18. Mediteranskom sajmu, koji se ove godine održao u Parku Luja Šoletića, bio je golemi "jackfruit". Ekipa s OPG-a Šulog prvi put je tu sa svojim štandovima, na kojima nude raznovrsno egzotično voće i povrće, za većinu kojeg vrlo vjerojatno niste čuli, a kamoli ga okusili.
"Jackfruit" je, recimo, najveće od svih vrsta voća s drveta. Neki od najvećih dostigli su 70 kilograma. Zbog veličine ploda, plodovi rastu iz glavnih grana, a ne među listovima ili s vrha stabljike.
Martin Martinić s OPG-a Šulog iz Donje Bistre pojašnjava nam što je sve u ponudi – tu je i žuta i ljubičasta cvjetača, kiwano, indijske banane koje u Europi uzgajaju samo oni, a jako su slatke, puno slađe od onih na koje smo navikli.
– Ima okus kremaste banane, puno bolji od obične, a i jako su zdrave. Ovo su mrkve u boji, ima ih ljubičastih i bijelih, a ova cikla iznutra je rozo-bijela. Ovo je papaja – pokazuje nam dalje.
– Imamo i kokos, samo stavite slamku i pijete. Ovo je naš domaći pekmez od indijanske banane koji nema dodanih šećera. Tu je i cherimoya – pokazuje Martin. Riječ je o zanimljivom egzotičnom voću koje potječe još od starih Inka, a toliko je kvalitetno da su ga nekada smjeli jesti samo vladari. Poznata je još i kao tropska jabuka, a okus joj je kombinacija banana, ananasa i kokosa, dok nekima kažu da ima okus slatke žvakaće gume. Tu je i batat, gorka dinja, mangostin, najslađe voće koje je do sada jeo. Ma nema što nema.
– Imamo i surinamske trešnje – pruža nam plod Martin. Neobičan je i sladak.
Punoljetno okupljanje
Vedran Kraljević, osnivač i voditelj Sajma, našalio se da je planirao donijeti tortu za njihovo "punoljetstvo", jer ovo je 18. Mediteranski sajam, ali bračka krv mu to nije dozvolila.
– Izvukao sam se na mjere Nacionalnog stožera – rekao je s osmijehom.
– Ponuda je i ove godine raznolika, uvijek se osvježavamo s 30 posto novih ljudi. Drago mi je što je sve više mladih i interes za ovakav vid proizvodnje je sve veći. Mediteranski sajam počeo je prije 18 godina. Dubrovnik je imao specijaliziranu trgovinu koja je bila prva takva u bivšoj Jugoslaviji. Puno godina je trebalo da se još nešto slično otvori jer je ta hrana tada bila nepoznanica – pojašnjava Kraljević.
– Danas je svima poznata, to je totalni "in". Gleda se u tanjur i po tome se procjenjuje kakav je tko karakterom, kako je građen i kako razmišlja. I jamči sigurnu potražnju, što osnažuje privatne poduzetnike. Puno je koristi od domaćih proizvoda – ostat ćete pri svojoj zemlji i biti gospodarski i financijski neovisni, a sloboda čovjeka je ono najdragocjenije što ima.
Ništa bez pršuta
Sajam ne bi bio potpun da nema štanda s drniškim pršutom, jednim od najboljih na tržištu.
– Tko smo mi da poreknemo to što ste rekli – s osmijehom kaže Ivana Pelivan, a sve potvrđuje i njezina kolegica Tea Žuljević. Kilo pršuta s kosti, što oni kažu "u šporko" je 100 kuna, a rezani 200 kuna. Kilogram čistog pršuta koji nije narezan je 160 kuna kilo. Panceta je 90, od većih svinja 110. Čvarci su 80 kuna kilo, buđola 110.
Pored Ivane i Tee je štand čiji proizvodi dolaze s Hvara. Imaju svoju veliku destileriju i bave se proizvodnjom eteričnih ulja. Rade i sapune, kreme, balzame od raznoraznih biljaka. Otočni su proizvod i svaki ima svoj certifikat, kaže nam Sanja Lučić.
Za štandom LAG-a Bura stoji bračni par Ana i Josip Mamić. Prvi put su tu. Donijeli su svega lijepoga što izrađuju vrijedne ruke s raznih OPG-ova, ali iz iz Doma za odrasle u Zemuniku. Sjedište im je u Maslenici i pokrivaju devet općina, kaže Ana.
Slatki plodovi narančina su na Sajam stigli iz doline Neretve. Štand predstavlja proizvode Modrozelene zadruge, zajednice braniteljskih zadruga iz Zagreba, kažu nam Marija Jeramaz Arapović i Tamara Jelčić koje dolaze iz Metkovića. Tu je rose vino zanimljive arome, hladno prešano maslinovo ulje, čičimci, jabuke, domaće marmelade s koncentriranim sirupom od smokve, mandarini ranije sorte...