Europski zastupnik Tonino Picula ugostio je tridesetak mladih hrvatskih otočana u francuskom Strasbourgu. Mladi su to s Brača, Pašmana, Ugljana, Rave, Hvara, Zlarina, Šolte, Mljeta, Korčule, Prvića, Cresa. I upravo oni, a naglasio je to njihov domaćin, daju nadu za budućnost otoka, više nego političari.
– Vi koji ste s otoka dobro znate što znači živjeti u jednoj sredini u kojoj se osjeća drukčija kvaliteta života od one na kopnu. Već samo podatak kako je BDP na otocima za 21 posto manji od BDP-a na kopnu govori da su ljudi na otocima lišeni mnogih materijalnih, socijalnih prednosti.
No, nije sve ni u tome jer život na otoku nije lako opisati kroz statistike. Mnogo toga postoji o čemu treba voditi računa. Osobito sam ponosan zato što sam u ovome mandatu Europskog parlamenta, zajedno s mnogim drugim mojim kolegama, pokrenuo jednu priču, a to je Međuskupina o otocima. To je čudno, od 1979. godine nije ni jedno radno tijelo uzelo europske otoke kao prostor na kojem bi radili. No, eto, pokrenulo se, što ćete imati prilike vidjeti, vi koji budete sudjelovali, na konferenciji "Otoci i kohezijska politika" – pozdravio je Picula otočane i ukratko opisao razlog njihova putovanja.
I sudjelovali su. No, samo kao promatrači. Zbog velikog zanimanja članova skupine za otoke iz raznih europskih zemalja, koji su, i sami otočani, imali što za reći, na koncu nije bilo vremena za pitanja i komentare.
– Ipak, imali smo priliku čuti kako različiti ljudi, iz različitih država i otoka, ističu svoje probleme, poput skupljeg transporta, nezaposlenosti, nepovezanosti, što su i naši problemi. Govorilo se i o konkretnim mjerama koje bi trebale biti usmjerene upravo za otoke. To su ipak specifična područja i ne mogu za njih vrijediti ista pravila kao za druge, neke stvari danas jednostavno nisu provedive. Nadam se kako će događaji poput ovoga zaista nešto pokrenuti – govori nam Mila Baričić s Hvara.
Zastupa, kaže, udrugu ekoloških proizvođača s tog otoka "Hvarska oblica", koji su se već uhvatili u koštac s projektima.
Učinila je to i Roberta Rošker iz Pučišća na Braču. Njezino obiteljsko poduzeće "Grikula" otvorilo je najsuvremeniju bračku uljaru, sve zahvaljujući EU sredstvima.
– Nedostatak otoka u najvećoj su mjeri troškovi prijevoza. Prednost je što smo u jednoj zajednici u kojoj možemo zajedno raditi i prezentirati se prema van. To je zaista velika prednost jer je riječ o specifičnom i zaokruženom području. Uljare i OPG-ovi morali bi zajedno izlaziti na tržište jer pojedinačno smo mali, no to je nešto na čemu tek treba raditi – kazuje mlada poduzetnica Rošker.
– No, čak da se gospodarstvo razvija, BDP raste, to nije jedini pokazatelj. Ističu to na konferenciji, a o tome i mi u Hrvatskoj uvijek govorimo. Problemi zdravstva, obrazovanja, energetska i ostala izoliranost, svima su zajednički – dopunjuju priču Mirna Vodenac i Tanja Kremenić s Cresa, te dodaju:
– Zanimljiv je i problem senzonalnosti, koji su mnogi na konferenciji iznosili kao "otočni". Naime, taj je "bipolarni poremećaj" prevelik. Ljeti je potpuni entuzijazam i radi se dvanaest do petnaest sati dnevno, a zimi zavlada depresija, jer ona nije odmor koliko strepnja zbog sljedeće sezone. Promatramo li to s aspekta kvalitete života, onda je ona loša i ljeti i zimi. Radiš kao lud nekoliko mjeseci da skupiš za čitavu godinu, dakle nemaš život dok se život odvija oko tebe, a zimi života nema.
Priznaju, ipak, kako je turizam velika prednost otoka, na kojem, na Cresu, treba još mnogo raditi. Premda će se, priznaju, "ubiti" od posla, u nekoliko se mjeseci može zaraditi više nego na filetiranju ribe tijekom čitave godinu. Problem je to, naime, koji se često spočitava otočanima. Žale se kako posla nema, a ovakve tvornice propadaju. Na Cresu je propala iz drugih razloga, no obje visokoobrazovane, Tanja i Mirna, naglašavaju važnost rada u struci.
A sa zaposlenjem se suočava i mali otok Rava u zadarskom arhipelagu. S njega dolazi Stjepana Lukašević, studentica koja živi u Zadru.
– Za nas studente, kao i đake i radnike, ne postoji mogućnost svakodnevnog putovanja. Premda Rava nije loše povezana s kopnom, te linije nisu usklađene s potrebama radnog i aktivnog stanovništva. Nije svaki otok isti. Veći otoci možda mogu biti samoodrživi, no Rava je sa svojih stotinjak stanovnika ovisna o kopnu. Teško je na tako malom području generirati poslove, pogotovo jer nedostaje mladih. Nema škole, doktora, potpuno je ovisna o kopnu i u administrativnom smislu – kaže Stjepana, koja bi se, priznaje, na Ravu vratila kada bi za to postojali uvjeti.
– Problem zaista nastaje kada ne možeš pronaći posao na otoku a želiš na njemu živjeti. Putovanje uzima cijeli dan i nedostaje vrijeme za ostale aktivnosti. Za otok je to vrlo važno jer upravo one obogaćuju život i pridonose kvaliteti života. Ono što otocima nedostaje jest dugoročna politika.
Ne mogu svi raditi u ugostiteljstvu ili turizmu. Mladim ljudima treba omogućiti usavršavanje u poslovima za koje su se školovali, a stipendijama se može stimulirati zanimanja od kojih otoci imaju koristi, a mlade tako usmjeriti zaposlenju na otoku. U protivnom, nemaju drugog izbora nego napustiti otok. To bi trebala biti zadaća države ili EU-a – napominje Antonia Ruić sa Šolte, zaposlena u Udruzi "Buđenje", koja već duže vrijeme nastoji podići kvalitetu života na ovom specifičnom otoku.
Šolta je blizu kopnu, solidno povezana, no otok je bez srednje škole i bori se sa sve većim opadanjem stanovništva.
– Mislim kako bi se još jeftinijim kartama trajekta postiglo više. Naime, situacija je poprilično apsurdna. Besplatnim se kartama stimuliraju umirovljenici, a ne mladi koji bi trebali biti ciljana skupina. Svaka aktivnost, tečajevi, treninzi koji nas vežu uz Split, tristo je do četiristo kuna skuplja zbog karata – govori Antonijin "suotočanin" Luka Varvodić.
S povezivanjem muku muče i Korčulani. Rječiti i na otoku aktivni Hrvoje Rubeša i Iva Žanetić o tome imaju štošta reći.
– Korčula je jedan od najmnogoljudnijih jadranskih otoka, s dva katamarana dnevno, jednom imamo trajekt do Splita. Ljeti dobivamo po još jednu liniju, no ne valja zaboraviti kako nam katamaranska linija nije izravna, nego spaja i Hvar, što za nas ljeti znači strepnju hoćemo li se zbog gužve uopće ukrcati i doći do otoka. Svatko se pravda činjenicom kako je Korčula najpovezaniji otok jer svaki sat ima liniju s Orebićem. No otamo ne postoji adekvatna autobusna linija koja bi spajala Split ili Dubrovnik. Automobilom je, dakako, trošak ogroman. Uzmite u obzir i kako Korčula kao otok više gravitira Splitu nego Dubrovniku koji je njezino administrativno središte. A čak smo i s ovakvim linijama bolje povezani sa Splitom – priznaju Korčulani, koji su se ovim problemima ozbiljno bavili u proteklim razdobljima.
No, premda su ovi mladi problema itekako svjesni, na otoku ostaju, barem većina njih. Štoviše, kroz razne udruge nastoje poboljšati kvalitetu života na njima i svjesni su mnogih prednosti koje otok nudi. Svoj otok vole, baš poput Martine Aljinović koju je ljubav prije dvije godine iz Zagreba dovela na Mljet.
– Najljepši otok na svijetu na kojem radim najljepši posao, čuvarica sam prirode u nacionalnom parku. Mljet je izoliran, mali, bori se sa sezonalnošću, ali zime su lijepe i blage i ne vidim razlog bijega s otoka izvan sezone. Treba stvari pokrenuti, probuditi uspavano.
Prateći ovu konferenciju, jasno mi je kako se pitanje otoka provlači već godinama, ali ovaj je zagriz malo veći i nadam se kako će se stvari konačno pokrenuti. Ova suradnja koja se rađa među nama mladim otočanima je fantastična. I mali je korak velik korak za otoke.
Ja vjerujem u ovakve stvari. Treba krenuti – zaključuje nasmijana Martina.
Predavanje u Parlamentu
Tijekom četverodnevnog boravka u Strasbourgu, mladi su otočani imali priliku nazočiti plenarnom zasjedanju Europskog parlamenta tijekom rasprave o novčanoj pomoći Turskoj pri rješavanju izbjegličke krize. U kratkom predavanju upoznati su sa zakonodavnom procedurom Europskog parlamenta i radom Međuskupine za more, rijeke, otoke i priobalje Europskog parlamenta, koja je dan nakon organizirala konferenciju "Otoci i kohezijska politika". No najveći se naglasak stavio na međusobno povezivanje mladih otočana iz raznih otočnih udruga. Uz slikoviti Strasbourg, koji su upoznali kroz gastronomiju, šetnje i vožnju brodom njegovim kanalima, posjetili su i njemačke gradove Ulm i München.
Stigla i 'pametna klupa'
Ispred Parlamenta u Strasbourgu svoju je "pametnu klupu" predstavio i mladi hrvatski izumitelj Ivan Mrvoš iz Solina. Mrvoš je, baš kao i njegova klupa, doputovao s otočanima.
– Do ideje je je lako doći, no treba je znati realizirati, to je teži dio – kratko je objasnio simpatični i uspješni Solinjanin.