Divlje zvijeri harače Zagorom: 'Uz vukove su se pojavili i vukopsi, situacija je postala neizdrživa. Dolaze do samih kuća, ne boje se ni pasa ni pastira'

Da je gospodarenje vukom izmaklo kontroli, a njihova prisutnost premašila broj kojim se barata u službenim krugovima, čulo se na sastanku održanom u prostorijama Lovačkog saveza Splitsko-dalmatinske županije.

Stoga je nekolicina nazočnih stočara, lovozakupnika i predstavnika saveza uputila javni poziv resornim ministrima Tomislavu Čoriću i Tomislavu Tolušiću na hitan sastanak kako bi se utvrdila nova pravila gospodarenja vukom.

Svojevrsni je to zaključak skupa organiziranog na inicijativu predstavnika stočara Marinka Roguljića na kojem se u slučaju oglušivanja čak pozivalo i na mirne prosvjede ispred zgrade Županije i nadležnih ministarstava, jer po njima, stanje je neodrživo.

Brojnost vukova odavno je prešla magičnu brojku od oko dvjestotinjak jedinki, a to se najbolje može vidjeti na svakodnevnim štetama kako na stoci tako i na divljači.

- Ljudi koji se bave zaštitom vuka, nikada nisu vidjeli šumu i ne mogu znati što se uistinu događa na terenu. Onu mizeriju od 350 kuna po zaklanoj kozi kao svojevrsnu naknadu za štete na životinjama, dobivamo nakon tri godine od dana prijavljene štete, a one su ogromne.

Jedino nam preostaje da napustimo sela, stoku, naše pašnjake i da odemo potražiti bolji život u inozemstvu. A te iste štete direktno ili indirektno sustavno se prekrivaju - lažiraju, kako bi gospoda u Zagrebu uživala štiteći vuka, a nas dovela do prosjačenja - kategoričan je Marinko Roguljić, jedan od šest stočara s područja županije koji su sudjelovali na sastanku u Solinu.

Zbog tih i takvih problema brojni su slučajevi odustajanja bavljenja stočarstvom. Jedan od njih je i onaj Ivana Stanića.

- Upravo zbog vukova ja sam odustao, jer štetu koju su mi nanosili jednostavno nisam više mogao podnositi. Od mirovine ne mogu živjeti, iako sam radio 40 godina, pa sam u stočarstvu vidio dodatni izvor prihoda. Međutim, sve je okrenulo naopako. Uz vukove pojavili su se i vukopsi i jednostavno je situacija postala neizdrživa.

Kako on tako i ostali tvrde da je "ruku pomoći" u zadnje vrijeme vuku pružio i vukopas. Opasni predator dobiven križanjem vuka i psa, znatno krvoločniji od autohtonog vuka i znatno smjeliji. Takvi predatori kreću se do samih kuća ne bojeći se ni pasa ni pastira.

Sve su to činjenice zbog kojih, stajališta je Mladen Balić, čelnik županijskoga Lovačkog saveza, treba hitno nešto poduzeti. Brojni su sastanci na ovu temu na kojima je sudjelovao, ali su njihova stajališta uvažavana malo ili nikako.

Predlagao je, a to je potvrdio i sada, kako treba ići prema mjerodavnima s prijedlogom određivanja zona gdje vuk nije poželjan, te odrediti godišnje odstreljne kvote, nešto slično kao kod gospodarenja smeđim medvjedom. Po njegovu mišljenju vukovi su se proširili na područje i sjeverno od Save, pa valja očekivati veće sudjelovanje i negodovanje stočara i lovaca iz tog područja.

Podršku toj ideji dali su svi sudionici skupa kako stočari, lovci, tako i lovozakupnici koji jednako tako trpe enormne štete na divljači kojom gospodare i za to uredno plaćaju koncesiju državi.

Ni Stjepanu Olujiću lovozakupniku državnog lovišta "Mosor", ne cvjetaju ruže. On ne želi gospodariti vukom. Navodeći podatak kako uvozimo enormne količine mesa milijunske vrijednosti, dok vukovi paralelno kolju stoku i divljač. Njemu je onemogućeno gospodarenje lovištem, jer praktično nema odstrjela visoke divljači, a godišnje troškove zakupa i poreza mora platiti.

Sa svim iznesenim složio se i Josip Matas, zamjenik pročelnika županijskoga Upravnog odjela za gospodarstvo i EU fondove. I on predlaže da se pozove nadležne ministre na sastanak, jer je brojnost vukova uistinu velika, a samim tim i štete jer nema dovoljno prostora niti hrane za toliki broj predatora.

Pri gospodarenju vukom moraju se utvrditi i prilagoditi brojna stanja njegove "podnošljivosti" i ograničiti mjesta na kojima vuk može obitavati, a to sigurno nisu mjesta uz naselja i mjesta gdje se ljudi bave stočarstvom.