Više od stotinu tisuća vjernika sudjelovalo je u završnim slavljima blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u najvećem južnohrvatskom marijanskom svetištu Gospe Sinjske. Nepregledne kolone hodočasnika iz Sinja i cetinskog kraja, cijele Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i brojnih europskih zemalja, koji su posljednjih dana stizali na poklon sinjskoj nebeskoj zaštitnici kako bi joj se uticali, zamolili za svekoliku pomoć ili joj iskazali riječi zahvale za iskazanu milost, slile su se u veličanstvenu procesiju ulicama Sinja u kojoj je nošena slika Gospe Sinjske.
Procesija je išla tradicionalnom trasom od Trga kralja Tomislava preko Glavičke, Matića i Splitske ulice, Alkarskim trkalištem, ulicom Petrovac, Bregovitom, Ulicom A.K. Miošića te ponovno dijelom Glavičke ulice do Trga dr. Franje Tuđmana gdje je postavljen izmješteni oltar za središnje svečano misno slavlje koje je i ove godine predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolita mons. dr. Marin Barišić uz asistenciju desetine svećenika i redovnika među kojima su bili provincijal fra Joško Kodžoman, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, župnik fra Ante Bilokapić, dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas i drugi.
Poseban prilog svečanoj svetoj misi dao je veliki župni zbor pod vodstvom sestre Jelene Mijić i fra Jure Župića. Kako su trasa kuda je prolazila procesija i centar Sinja bili ozvučeni u srijedu je, za vrijeme središnjeg slavlja, cijeli alkarski grad bio crkva na otvorenom.
Možda je u procesiji i tijekom središnje svete mise u Sinju bilo manje vjernika nego dosadašnjih godina, ali je broj onih koji su ove godine hodočastili Gospi Sinjskoj bio sigurno veći. Razlika je u tomu što sve veći broj hodočasnika dolazi automobilima i poslije duhovne okrijepe napuštaju Sinj. Ranije dok je većina stizala pješice svi su bili koncentrirani na središnju svetu misu.
Procesija je krenula u 9,30 sati. Fanfare su pozvale svećenike da sliku Gospe Sinjske u njenom srebrnom okviru i sa zlatnom krunom kojom su je, u znak zahvalnosti za nadnaravnu pomoć u obrani tijekom slavne bitke godinu ranije, branitelji Sinja okrunili u kolovozu 1716. godine. U trenutku kada su svećenici skinuli Gospinu sliku s oltara sa starog Grada zapucale su mačkule.
Svećenici su donijeli Gospinu sliku do glavnih crkvenih vrata, na Pijaci, gdje ju je u svečanom špaliru dočekala skupina alkara i alkarskih momaka s drugim vjerničkim mnoštvom. Tu su nošenje Gospine slike od svećenika preuzeli alkari : slavodobitnik 297. Sinjske alke Alen Filipović Grčić, pobjednik Bare i Čoje i zamjenik alaj-čauša Ivo Zorica, Dušan Ivandić koji se pripetavao sa slavodobitnikom i alkar Kristijan Bikić.
Gospinu sliku tijekom procesije nosili su i njihovi alkarski momci Nikola Saratlija, Frano Vučemilo, Željko Domazet i Ivan Matić. U procesiji je sudjelovao manji dio alkara i alkarskih momaka iz ovogodišnje alkarske povorke. Među njima nije bilo alkarskog barjaktara Stipe Breke, ali po prvi put od 1990. godine i uspostave neovisne hrvatske države u procesiji nije bilo ni barjaka Viteškog alkarskog društva.
Na čelu procesije bio je križ s kadioničarem, odmah iza njih zastave Gospe Sinjske i Republike Hrvatske, a potom zastave brojnih župa i vjerničkih udruga. Sliku Gospe Sinjske tijekom procesije uz ostale su nosili pripadnici HV, MUP-a, udruga proizišlih iz Domovinskog rata, vjerničkih udruga, časne sestre, ministranti, vatrogasci, članovi Gradske glazbe Sinj, KUD-ova i drugi.
Neposredno ispred Slike išao je nadbiskup mons. Barišić, a u procesiji su među inima bili čelnici županije predvođeni županom Antom Sanaderom, gradonačelnik Sinja Ivica Glavan sa suradnicima, čelnici gradova i općina cetinskog kraja, uprave VAD-a i drugi. Kada je Slika u procesiji stigla u Ulicu Petrovac kod Općinskog suda ponovno su se oglasile fanfare pa su nositelji na trenutak zastali.
Uz nove salve mačkula Slikom je s toga mjesta podijeljen blagoslov na sve četiri strane. Dolaskom na Trg dr. Franje Tuđmana otpočelo je tradicionalno svečano misno slavlje koje je završeno pastirskim blagoslovom nadbiskupa Barišića, zahvalom gvardijana fra Petra Klapeža i blagoslovom Gospinom slikom.
Toni Paštar, Foto: Nikola Vilić/Cropix
|
Mons. Barišić: Gdje Bog nije temelj istine, gdje se Bog ne veliča ni čovjeka se ne pohađa
U prigodnoj homiliji nadbiskup mons. Barišić ističući da "Današnjim slavljem majka Marija uvodi nas u otajstvo vjere, u ljepotu i bogatstvo života u vjeri" uz ostalo je kazao : "Utjelovljenje vjere povezuje Boga i čovjeka, rad i molitvu, blagdan i radni tjedan, žalost Velikog petka i radost uskrsnog jutra... Ne zahvaća li nas, braćo i sestre, nas, naš dom, našu Domovinu, mentalitet koji svodi sve na mišljenje, gdje ništa nije važno i sve je isto. Ne može samo mišljenje koje ne obvezuje biti temelj zajedništva, mira, odgovornosti, solidarnosti, poštenja, etičnosti. Gdje se gube vrijednote uvjerenja i kriteriji istine i laži, dobra i zla? Nikakvo čudo da je naša društvena stvarnost ugrožena nepoštenjem, prijevarom, pohlepom, otpuštanjem, utajom, neisplaćenim primanjima, podobnošću. Gdje Bog nije temelj istine, gdje se Bog ne veliča ni čovjeka se ne pohađa. Svjedoči to i izbjegavanje plaćanja poreza, a porezna obveza jest način pohoda i brige za bližnjega svoga...Sve je dozvoljeno što je moguće, što se želi, pojedinac postaje jedini gospodar, čak gospodar života i smrti, svoga i tuđega. Stvara se kult "ega", a od znanosti nova religija. Opasno je želje koje su u suprotnosti s prirodom i biblijskom objavom dizati na razinu prava jer kultura koja se protivi prirodi i Bibliji ne vodi u život. Znanost je Božji blagoslov i čovjek – slika Božja pozvan je istraživati i tražiti istinu, ali uvijek s onim dobronamjernim i mudrim upozorenjem Adamu : Čovječe, ne možeš, ne smiješ ignorirati i zauzeti mjesto Boga. Kako možeš zanijekati njegova prava, a svoje prohtjeve stavljati u kategoriju prava. Vjerujemo u nova otkrića znanosti i medicine koja će biti etična i moguća, koja će braniti svaki život i dostojanstvo osobe. Možda su ta dostignuća već davno mogla biti otkrivena, a nisu, jer su geniji kojima je Gospodin darovao talente za razvoj znanosti i primjene u životu, nažalost, pobačajem otišli u smrt. Kristova crkva o etičkim i moralnim pitanjima zna više i dalje, ona gleda cjelovito čovjeka i društvo, etiku i tehniku, znanje i mudrost, ekonomiju i duhovnost, osobu i opće dobro, u svijetlu Isusa Krista vrednuje brak i obitelj, tradiciju i memoriju, identitet i različitost, poteškoće i uspjeh, griješnost i svetost, život i smrt." |
